srijeda, 28. listopada 2015.

Ispovest



 Dok ovo pisem imam 27 godina. U ovo vrijeme prosle godine radila sam u kaficu u Zg. Jedan od stalnih gostiju mi je ponudio da isti posao radim u Njemackoj, za bitno vecu placu I bolje uvjete. Razgovarala sam s vlasnikom lokala preko telefona i Skype-a, provjerila FB stranicu i web lokala, pripremila se i pristala. 12.11.2014. sam krenula s tim covjekom busom iz Zg do Frankfurta. Otamo nas je pokupio jedan mladi covjek I odvezao nas u jedan drugi, manji gradic. Kad smo stigli u local, to je ocito bio bordel. Nisam primjetila da mi osobna iskaznica vise nije u torbi. Nisam mogla natrag. (digresija-nemam nikog, majka i otac su mrtvi, ostatak obitelji me ne dozivljava jer nisam k njima smjela dok majka nije preminula) Nisam imala nikog. U istom bordelu upoznah tamnosnjeg barmena. U tri tjedna koliko je trajao sam pocetak naseg odnosa, odlucili smo da me on otkupi i da podjem s njim zivjeti a on ce dati otkaz jer je nasao bolji posao, a nakon 8 mj mogu i ja bez ikakvog beda radit jer vise ne trebam dozvolu. Pristala sam. Imao je 37 god, bio je pazljiv, imao kcer s kojom sam na prvu postala cvrsto vezana i svidjao mi se. Nakon 1 mj me zaprosio. Pristala sam. Malena se tome radovala. Bili smo u miru s majkom djevojcice (sto nie bio slucaj citavih 7 god koliko su bili vec razdvojeni), njegova majka me ful prihvatila, brat pokazivao novu glazbu I filmske klasike, baka razmjenjivala recepte…bilo je divno. Tada su ponovno poceli moji bolovi. Naime, alergicna sam na paracetamol, ibuprofen i kafetin a ostale tablete, osim opijata, dokazano ne djeluju.( Inace, opijate nikad nisam uzimala jer poznajem dosta ljudi koji su ovisni o tome I nije im dobro u zivotu I vrlo cesto nisu ni oni dobri prema nikome pa ni sebi.) Bolovi su u kraljeznici, prednjem ceonom reznju I desnom kuku. Posljedice raznih dogadjaja. Tijekom jednog izuzetno napornog I bolnog dana dok sam lezala u krevetu I spavala u vrucici I stenjala (tako mi je on to ispricao), njemu je svega bilo dosta I otisao je do svoje zalihe I pripremio mi lajnu heroina. On je, sto do tad I jos neko vrijeme poslije nisam znala, od 13te godine ovisnik, a bode se gotovo od pocetka. Probudio me I, a toga se vec sjecam, prvo mi je pruzio mlaki mokri rucnik da se osvjezim, zatim maramicu da ispirim nos, casu ledenog caja I zatim tu lajnu. Pitala sam gas to je to. Rekao je heroin. Pomoci ce ti sigurno. Ne mogu te vise gledati kako patis. Kad vec nemamo nista drugo. Doista je pomoglo. U roku 10 min bila sam opustena, tjelesno tupa, mentalno hiperaktivna, mogla sam se kretati bezbolno. Svaki sliedeci put kad seu bolovi bili toliki, nakon nekoliko dana scenarij bi se ponovio. Nakon nekog vremena djelovanje je pocelo slabiti, da bi gotovo potpuno prestalo. Rekla sam mu to i on mi je povecao kolicinu. Nakon 2 tjedna opet nije bilo dovoljno dobro i tada sam prvi put upotrijebila spricu. On je osobno isto poceo uzimati sve vise i vise, sto nisam znala jer se krio kad si je kuhao. Davao mi je svaki dan i svaki put kad bi mi dao i on bi se puknuo, samo s mnogo vise. Ubrzo se razlika izmedju kolicine u nasim spricama pocela smanjivati. Ja sam bila sve bezvoljnija a on sve pesimisticniji I sve vise je vikao na mene I vrijedjao me, da bi me sredninom srpnja ove godine izbacio iz kuce. Ostala sam na ulici, navucena, sama I uzasno uplasena jer je taj gradic doista pun idiota (stopa kriminala je znatno veca nego u Frankfurtu!). Nazvala sam jednu zajednicku kolegicu koja je znala sto se sve dogadjalo I koja mi je znala ponekad biti od korisnih rijeci I pitala ju postoji li neko mjesto gdje se moze prespavati a da me nitko ne dira. Dala mi je adresu Caritasa. Otisla sam tamo, ispricala dio price (heroin sam izostavila) I voditelj se osobno zalozio da ostanem I cak imam pravo I na obrok iako tehnicki na to nemam pravo( Hrvati kad dodju u Njemacku imaju manje prava od izbjeglica). Tamo sam upoznala jednog decka. Svidjeli smo se jedno drugome, on je isto bio u teskoj situaciji I odlucili smo me skinuti na suho I preseliti se u drugi grad. Uspjela sam se skinuti iako je bilo odvratno, pila sam citavo vrijeme, pusila travu, povracala, imala proljev, plakala…..ma strasno. On je citavo vrijeme bio uz mene. Preselili smo se u drugi grad. Tamo sam se ja odmah integrirala, dok je njemu negdje jednostavno zapinjalo. Poceo mi je to zamjerati i govoriti mi kako mu oduzimam muskost i kako moram shvatiti kako se on osjeca kad svi govore samo ili o meni, ili o meni i njemu, a nikad samo o njemu. Ostavio me. Upoznala sam jednu djevojku sto radi u bircu blizi Caritasa u kom smo zivjeli u tom gradu, ponudila mi je da uselim kod nje. Odusevljeno sam prihvatila. Preselila sam sek od nje. U isto vrijeme sam upoznala jako mnogo ljudi u tom bircu (jedini u gradu koji radi 24/7 a moja kolegica radi vecinom nocne smjene stoga sam joj cesto pravila drustvo jer preko tjedna tamo tada nema puno ljudi). Preko jednog covjeka sam nasla posao kao cistacica, privatno, 10€/sat. 25.09. sam u istom bircu upoznala jednog decka. Sjedio je na ulazu u sank s kolegom i razgovarao s njim i mojom kolegicom. Kao I inace kad god dodjem, prisla sam prvo kolegici I poljubila ju. Ostavila sam stvari I, kad sam prolazila kraj njega, uhvatio me njezno za misicu I rekao “ti trebas ostati kraj mene”. Pogledala sam ga sokirana I rekla dag a ne poznam I da ne moze. Kolegica I ja smo pile I plesala sam s jos jednom poznanicom I tako, kad me pozvao frend kog nisam ni skontala da je tamo. Slucajno, ispalo da je to taj koji sjedi pored ovog sto me bario. Popricam s njim, ovaj drugi slusa. Predstavi se I nenametljivo ubaci u razgovor. Provedemo cijelu noc u razgovoru, najvise samo on I ja. Razmjenimo brojeve. Nazove me slijedeci dan da idem s njim I njegovom sestricnom, braticem I jos 2 prijatelja van, sestricna ima rodjendan I tako. Pristanem. Pokupe me on I njegov bratic, prvo odemo kod njih doma nesto popiti, pa krenemo u klub. Isplesala sam se ko luda a decko se cini stvarno simpa. Odjednom kaze on ja idem doma, meni nije vise do ovoga. Ne da mi se vise bit ovdje. Kazem ja onda oke. Uzivaj. Samo mi reci kako da stignem do birca gdje mi legica radi. Kaze on ma hajde ti do meine radije. Ja ga pogledam i vidim da stvarno to misli i da ne mogu naci nista ljigavo u njegovu pogledu. Pristanem. Provedemo noc skupa, nije me pustio da odem slijedeci dan (na lijep nacin). Taj dan me upoznao sa svojom majkom i ocuhom s kojima trenutno zivi. Njegov me pas odmah zavolio iako, kako kazu, nijednu prije nije mogao smisliti.opet sam prespavala kod njega. Kad je isao na posao, odvezao me do kolegice kod koje tada zivjeh, samo da bi me pokupio ponovno odmah nakon radnog vremena. Tako je to islo do 01.10. kad je izjavio da me zeli cvrsce uz sebe (I ja sam vrlo brzo razvila snazne osjecaje zaljubljenosti prema njemu) ni da odsad ako nemam nista protiv trebamo biti u vezi. Sva sretna pristala sam. Nakon jos 2 dana dosao mi je sa spikom da e zeli das am tako daleko od njega, da se svidjam njegovoj obitelji ( u medjuvremenu sam upoznala i brata) i da je s majkom i ocuhom razgovarao i da su rekli da ako zelim mogu kod njih zivjeti do prosinca kada on ionako seli u svoj stan. Pristala sam i na to. Sada su mi dani ispunjeni smjiehom, kuham za cijelu obitelj i pomazem po kuci, ispekla sam prvi kolac u zivotu, radim na crno i dobro zaradim, moj decko je nevjerojatno divan prema meni, njegova majka se oslanja na meine i zivot mi sve vise lici na bajku…. Sto sam ovom litanijom htjela reci je da ne treba gubiti vjeru i prestati se truditi. Ima Boga. On sve vidi. I kad-tad da sto zasluzis….

Nema komentara:

Objavi komentar